Corona, corona, corona i opet samo corona. Ima li išta  na svijetu osim corone. E pa kod nas u Buševcu ima i to ni manje ni više nego VI. CIOFF Svjetska folklorijada,  Ufa-Republika Baškortostan –Rusija. Već sada davne 2018. Ogranak Seljačke sloge Buševec je izabran od HRCIOFF sekcije da predstavlja Republiku Hrvatsku na ovom najvećem folklornom festivalu na svijetu. Pripremali smo se intenzivno za 2020 kada se folklorijada trebala održati, ali je zbog svima znanih razloga odgođena za 2021. Početkom godine ponovno upit idete li na folklorijadu?  Nismo niti trenutka dvojili. Idemo. Folklorijada je jednom u životu. U vrlo kratkom roku od popuštanja mjera (svega dva mjeseca) uspjeli smo uz pomoć naših prekrasnih voditelja Mome, Kize i Valentine ekipu dovesti u formu i pripremiti pet koreografija – Turopolje, Posavinu, Draganić, Linđo (Dubrovačko kolo poskočica) i Podravinu. Rezerviramo avionske karte,dogovaramo autobusne prijevoze, smještaje u hotelima, pripremamo vize, opremamo ekipu i još stotine sitnica koje je trebalo napraviti za ovo putovanje. Dan prije puta cijela ekipa koja broji 31 člana je na PCR testiranju, svi sa nestrpljenjem očekujemo rezultate. Samo da su svi negativni. Tako je i bilo, testovi su stigli isto veče pa smo mogli na miru izvagati kofere. U veliki kofer smije samo 20kg, dok u mali 7kg, a pet ženskih kompleta ima skoro toliko kila. Kaj napraviti !? Žrtvujemo tamburaše i dečke koji preuzimaju dio tereta od cura. Koferi su izvagani, obilježeni i „strečirani“, spremni za put. Putna groznica se osjeća u zraku. Sakupljamo se u Zračnoj luci Franjo Tuđman 01.07.2021. točno u 18 sati. Svi su na broju, priključili su nam se i Tea Bilić naša dalmatinka (predstavnica HRCIOFF mladih), Mihael Emanuel Večković (predstavnik tradicijskih zanata) i Enrih Merdić (predsjednik HRCIOFF sekcije) koji zajedno sa OSS Buševec čine Hrvatsku delegaciju. Slikanje u novim trenirkama i jaknama da se vidi da smo prava reprezentacija. Emotivan rastanak od najbližih i put pod noge, bolje rečeno put u oblake. Najprije let Turkish airlinesom do Istanbula, potom presjedanje Istanbul-Moskva (aerodrom Vnukovo), prijevoz autobusom sa Vnukova na aerodrom Domodedovo gdje zajedno sa drugim grupama charter letom lokalne aviokompanije letimo do Ufe. I nakon skoro cijelog dana letenja stižemo u Ufu (grad koji broji  1.1 milion stanovnika) oko 15h po lokalnom vremenu. Temperatura „prava Ruska“ preko 30 stupnjeva celzijusa.  Dočekuje nas naša kuratorica (vodička) Elvira i još jedna prevoditeljica (rusko-engleski). Srdačan doček, odmah na aerodromu najava dolaska i snimanje za njihovu TV. Baškortostan stigli Hrvati!!! Prije ulaska u autobus obavezno mjerenje temperature, dezinfekcija ruku, maske… i tako sve dane boravka u Rusiji i na svim mjestima i prijevoznim sredstvima. Toliko puta smo mjerili temperaturu koliko nismo do sada u cijelom životu. Nakon jednosatne vožnje od aerodroma do grada stižemo u naš smještaj sanatorium Zelenya Roscha.  Dvokrevetne sobe, nema klime.? Ma nema veze, ima frižider i prekrasan park sa sojenicama za druženje, a to je najbitnije.  Malo odmora i navečer odmah druženje. Nikom se ne spava ipak je vremenska razlika od tri sata primjetna (kod njih ponoć, a kod nas 21h). Sunce ne zalazi skoro do 23 sata, a već poslije 3 se polako razdanjuje. Ipak se treba malo odmoriti u subotu (03.07)je ceremonija otvaranja. Čast da nas predstavljaju na otvaranju je pripala našim najiskusnijim članovima Sanji, Marijanu i Kiki koji su sa ponosom nosili naše Turopoljske nošnje i dičili se sa Hrvatskm zastavom. Ostatak ekipe u prvom redu sa novim majicama i prepoznatljivim kockastim maskicama uživa u spektakularnom otvaranju u Ufa Ice Areni. Otvorenje folklorijade je bilo ravno otvaranju Olimpijskih igara, a sam doživljaj je skoro pa nemoguće opisati. Prva misao u glavi mi je bila „to mogu samo Rusi“. Nakon trosatnog programa vraćamo se u bazu i naravno na sabiranje dojmova uz pjesmu i druženje. Nedjelja je bila rezervirana za mimohod ulicama Ufe. 37 zemalja je prodefiliralo višekilometarskom trasom uz glasnu podršku lokalnih folklornih društava i stanovništva. Mi smo bili u svojim prekrasnim Turopoljskim nošnjama i sada već dobro znanim kockastim maskama.

Za sada je dosta Ufe , organizatori su nas rasporedili u nekoliko regija Baškortostana. Mi smo zajedno sa Azerbejđanom, Beninom, Paragvajem, Estonijom, Čileom i Indijom dobili da pokrijemo sjeverozapadni dio. Slijedili su svakodnevni pol satni nastupi u mjestima Durtuli (05.07), Yanaul (06.07.), Verhnie Tatyshly (07.07), Neftekamsk (08.07) i Verkhneyarkeevo (09.07). Svugdje su nas srdačno dočekala lokalna društva ali i lokalno stanovništvo. Baza nam je bio odličan hotel Ural Tau u gradu Neftekamsku (130.000 stanovnika)  iz kojeg smo svaki dan po cca dva sata putovali do određenog mjesta, okruženi prekrasnim zelenim livadama i pretežno brezovim šumama. Naporno je to svaki dan od 10 ujutro pa skoro do pola noći biti u akciji i još malo i feštati . Naš dan je otprilike izgledao ovako; buđenje, doručak, spremanje  nošnji, rani polazak busom do odredišta, doček, tonske probe, „caffe break“, oblačenje i priprema za nastup, predstavljanje grupa, pol satni nastup,presvlačenje i slaganje nošnji, ručak, odjava grupa, odlazak busom do hotela, kasna večera. Ali ekipa je mlada i sve uspijevaju, uz osmjeh na licu i sa puno žara. Naše bogate nošnje i raznolik program oduševljavaju publiku na svim pozornicama, jedino tehničari nisu baš sretni sa nama. Ljudi prvi dan složili sve kak smo tražili (viseći mikrofoni, ozvučenje tamburaša, prednji mikrofoni), pa drugi dan došli veseli sa pitanjem; Jel sve ok? Pa baš i nije trebaju nam još bubica za ljeričara i naglavni za kolovođu (da nebi bilo nismo znali to smo sami uzeli iz RH). Slože dečki i to, pa treći dan pitaju jel ko prvi dan ili ko drugi? Nekaj između odgovaramo mi. Kaj da delamo takvi smo mi Hrvati, malo komplicirani, puno tražimo, ali puno i dajemo. Koliko su domaćini bili na usluzi govori i činjenica da smo svaki dan imali šator za presvlačenje neposredno uz pozornicu, sa crvenim tepihom samo za nas. Dok je ekipa koristila svaku sekundu da se odmori u autobusu naš voditelj tamburaša Kizo je raspisal note za Kalinku i Podmoskovske večeri. Tamburaši su ih u jedan dan savladali i naravno izvodili na našim programima. Najveće oduševljenje je izazvala pjesma Podmoskovske večeri koju su naši tamburaši odsvirali, a prekrasni par voditelja programa otpjevao. Naša „tecka“ Tea Bilić (HRCIOFF mladi) je svaki dan imala druženje sa lokalnim klincima gdje su bojali CIOFF folklornu bojanku i crtali po tijelu promovirajući djeci ljepotu bavljenja folklorom. Predstavnik starih zanata, konkretno izrade tradicijskih glazbala, Mihael Emanuel Večković je u svakom mjestu pokazao kako se rade gajde i drugi tradicijski instrumenti te, te svirao na njima za šire mase. Uz to je izrazio želju da bi naučio svirati Baškirski tradicionalni instrument – kuraj. Mi okom, oni skokom. Omogućili su mu da u njihovoj filharmoniji ode na ubrzani tečaj (tri sata) za sviranje kuraja. Budući da je nešto malo i naučio, ministrica kulture Republike Baškortostan (inače Baškortostan je smješten na južnom Uralu, površine tri puta veće od Hrvatske, sa skoro istim brojem stanovnika ko Hrvatska) mu je odlučila pokloniti svečani kuraj, što je i učinila prije nastupa u Neftekamsku. Ali imamo mi i svog svirača tradicijskih glazbala Filipa koji je uporan ko…. i za sat vremena je na toj „šupljoj cijevi“ uspio proizvesti  zvuk, a za dva/tri sata je već svirao Buševski drmeš. Opet su ga snimili, pa su dečki dobili dodatnih tri sata obuke sa direktorom filharmonije. Ma dečki svaka čast.  Domaćini su se potrudili da u svakom mjestu upoznamo barem malo kulture i tradicije Baškortostana, pa su nam tako pokazali svoje Jurte (tradicinalne šatore u kojima se živjelo), a u njima su  živjeli Rusi, Baškirci, Tatari , Čuvaši…. Nafta i plodne površine su najveće bogatstvo Baškortostana, a posebno su ponosni na svoj med od divljih pčela. Zanimljivo je da su svi Domovi kulture u kojima smo bili uređeni  i opremljeni na nivou boljih kazališnih kuća u Zagrebu,  pa i u selima koja imaju kako oni kažu svega 8.000 stanovnika.

Što se ostalih naših aktivnosti tiče. Odradili smo mi preko 30-tak intervjua za njihove televizijske i radijske kuće,napravili reportažu za Izraelsku TV kuću, bili prisutni na svim konferencijama i forumima, sudjelovali u svjetskoj izložbi maski (Enrih je sa sobom nosio masku Baranjskih buša), dali novčiće koji su utkani u baškirski ženski nakit, sudjelovali u obaranju dva Ginisova rekorda (najveći broj učesnika u kolu-oko 2700, i najveći broj nacionalnosti u kolu-71), odradili radionice za djecu, izložbe tradicijskih zanata. Mogu slobodno reći da smo bili najkompletnija delegacija na Folklorijadi.  A bili smo i najuočljiviji jer smo svaki dan bili u jednakim majicama i hrvatskim kockicama. Naša delegacija je bila opremljena sa 7 kompleta majica, tenisicama, trenirkama, sofshel jaknama, maskicama (više kompleta), HVALA našim sponzorima. Koliko smo se dobro pripremili govori i činjenica da smo imali i svoje kabanice u crvenoj boji. Jedina smo nacija koja je pjevala i kuharicama u kuhinjama (ženama koje zbog posla nisu uspjele vidjeti ništa od programa), ne zato kaj moramo, nego zato kaj smo htjeli . Te iste kuharice su nam pripremale finu domaću hranu koja je bogata salatama, povrćem, juhama (povrtne, goveđe, proljetne i nezaobilazni boršč-juha od cikle), pogačice sa krumpirom i mesom, ribom…  Proslavili smo i tri rođendana, zabavljali i sebe, ali i sve druge grupe i domaću publiku. Upoznali kulturu drugih naroda i na najbolji mogući način prezentirali našu. Razmijenili poklone i promo materijale sa svim učesnicima i svim domaćinima programa. Ovakva promocija kakvu rade naša kulturno umjetnička društva se nažalost malo cijeni, a uz malo veća ulaganja bismo našu zemlju mogli svrstati u sam vrh kulturno-turističke ponude svijeta. 11.07. smo se vratili u Ufu gdje smo sa drugom polovicom grupa sudjelovali na zatvaranju Folklorijade. Prije zatvaranja spektakl  na nebu iznad Ufe,  Ruske aero grupe od šest aviona i pilota (spektakl koji se ne viđa svaki dan). Pozornica kao da nastupaju najveće pjevačke zvijezde na svijetu, sa tisućama kila opreme, laserima, ekranima, kamerama, dronovima. Koliko su domaćini daleko išli govori činjenica da su postavili 4 velike kran-dizalice na kojima su bile sajle samo za jednu „leteću kameru“. Kako onda da usprkos oblacima i malo kiše ne damo sve od sebe da izvedemo Podravinu na najvišoj razini. Ali nismo mi završili priču o Hrvatima sa nastupom, presvukli smo se iz nošnji u kockaste majice, razvukli veliku hrvatsku zastavu ispod koje smo svi stali, napravili na stotine slika sa publikom i nastavili „show“ ispred pozornice. Naravno da su nas sve kamere pratile, jer smo bili grupa koja se zna zabavljati i prezentirati svoju zemlju na najbolji mogući način. Pjesmom, svirkom, plesom i druženjem.

Na žalost tu je folklorijadi došao kraj. Slijedilo je još jedno PCR testiranje (srećom svi smo opet bili negativni-ali samo na PCR testovima) i lagani povratak doma. Emotivan rastanak od naše vodičke Elvire, koja se zaljubila u hrvate i Hrvatsku. Let Ufa Moskva, kreneš u 13h iz Ufe, sletiš u 13h u Moskvu-to ti je brzina. Organizirali smo si taj i idući dan za razgled i šoping u Moskvi. Crveni trg, Kremlj,  crkva sv. Vasilija Blaženog (najšarenija crkva na svijetu), Državni povijesni muzej, Lenjinov mauzolej , robna kuća Gum, podzemna željeznica  (koja izgleda kao bolji muzeji), trgovačka ulica Arbat. To su bila naša odredišta. I još jedan dan nagradnog, ostali smo malo i u Istanbulu (Constatinopolis) koji uvijek očarava svojom posebnošću. Opet malo obilaska; Aja Sofija, Plava đamija, obelisk, hipodrom, Bospor, nezaobilazni bazar (Kapali čaršija). Probali smo malo Turske specijalitete (kebab), a neki su probali i nargilu. Zaslužila je to ekipa nakon odlično odrađene Folklorijade. Pohvale cijeloj ekipi. Da su nam sva djeca ko oni, gdje bi nam bio kraj. U Veliku Goricu smo sletjeli 14.07. u 8 sati, umorni, ali punih srca i puni dojmova. Pozdrav sa presretnim roditeljima i obitelji, zajedničko završno slikanje i nezaobilazno „Bježite ljudi, bježite iz grada, stiže ekipa vesela. Bježite ljudi dok postoji nada jer ovdje pleše Hrvatska! Hrvatska! Hrvatska! Hrvatska!“.

I na kraju želim istaknuti da je najvažnije od svega  da smo dali dušu i na pozornici, ali i izvan nje, te pokazali svima da su Hrvati jedan mali, ali veseli i zabavan narod bogate kulture i baštine.

Nenad Rožić-predsjednik Ogranka Seljačke sloge Buševec

Buševec, 23.07.2021.